BOLNICA SA VIŠE SLIKA OD MUZEJA: Likovna kolonija u Banji Koviljači - ustanova koja leči i telo i dušu (FOTO)
Osunčani bolnički hodnik u Specijalnoj bolnici za rehabilitaciju ''Banja Koviljača'' pun je štafelaja ''okićenih'' slikarskim platnima. Mešaju se sunčevi zraci sa bojama, ''lomljeni'' hitrim potezima kičice u slikarskim rukama dok nastaju nova umetnička dela na 24. likovnoj koloniji u ovoj ustanovi koja ima više slikarskih platana nego neki ozbiljan muzej, ili galerija.
U ustanovi za koju kažu da ''leče i telo i dušu'', likovna kolonija je sigurno jedna od najdražih terapija. Ona razgali pacijente koji u prolazu gledaju kako bela platna postaju zbir pokreta i boje, nastanak lepote umetničkog dela, a neki dobiju priliku da prvi put u životu povuku potez četkicom i osete miris slikarskih boja. Pod svodovima ustanove od subote su slikari. Ovoga puta tu ih je osam, Danijela Fulgosi, Sofija Rakidžić, Anka Petrešević, Snežana Nešković Simić, Miroljub Sretenović, Momčilo Vuksanović – Moma Brada, Milivoje Štulović i Drago Simić, i kao i Marina Cvetanović, kustos i istoričar umetnosti. Od prvoga dana redovan učesnik je Drago Simić, akademski slikar i selektor kolonije, koji kaže da se slikari nisu okupili samo dve godine zbog ''korone'', a da ih je do sada ovde stvaralo više od dve stotine koji su ostavili više od 400 umetničkih slika i učinili da Specijalna bolnica danas poseduje bogat fond.
- Nastojimo da svaki put kolonija bude što bolja, da okupi umetnike oba pola, od mlađih autora do iskusnih stvaraoca, prepoznatljivih na likovnoj sceni i profesora univerziteta. Svaki put barem polovina njih dođe prvi put, pa i sada njih četvoro ovde premijerno stvara, a ima i nas koji smo tu od nastanka kolonije. Njena specifičnost je u tome što je organizuje Specijalna bolnica, a sigurno je jedna od najdugotrajnijih kod nas i uvek održava visok kvalitet po strandardu koji smo uspostavili od prvog okupljanja. U fundusu bolnice nalazi veliki broj značajnih dela, po hodnicima i sobama, ali sve nisu vidljive. Postoji ideja da povodom međunarodnog kongresa balneologa, kome je ova ustanova domaćin, napravimo stalnu postavku najznačajnijih umetnika kako bi njihove slike postale vidljivije. Dogodine je četvrt veka trajanja kolonije i ima ideja kako i to obeležiti – kaže Simić.
U hodniku se za štafelajima neumorno radi, razmenjuju iskustva, dele saveti, čuju sugestuje, a prvi put je među njima je i jedna radnica Specijalne bolnice, fizioterapeut Anka Petrešević koja se slikanjem amaterski bavi, ali je nismo zatekli sa četkicom u ruci. Prvi put je učesnik kolonije Milivoje Miša Štulović, slikar i scenograf koji kaže da su ljudi divni, nasmejani, atmosfera fantastična tako da mu je ''jako ugodno''.
- Na mnogim kolonijama sam učestvovao, dosta sam ih i osnivao, među njima i najveću ''Mostovi Balkana''. Vrlo rado sam se odazvao pozivu Drage Simića koga znam od ranije. Stvarno sam prezadovoljan ambijentom, kolegama i uslovima na koloniji. Banja se nalazi na lepom mestu, pored reke Drine, u Loznici je legat Miće Popovića, kojeg sam lično poznavao i mnogo voleo, tu je Tršić, imate bogatu kulturu i zaista je u ovom kraju lepo. Za nas umetnike je veoma važno kada znamo gde ostavljamo svoje radove, a ovde su svi dobri, od recepcije preko sestara, lekara pa do direktora i odavno mi nije bilo ovako prijatno – kazao je Štulović u pauzi između nastanka dve slike.
Bolnički hodnik je ove sedmice veliki atelje, a na završetku kolonije će, kao i ranije, svečano biti otvorena izložba nastalih radova, u sali banjske dvorane Kur-salon. Prema tradiciji uvedenoj od prve kolonije, 1999. godine, svaki umetnik će po dva dela ostaviti u ustanovi koja raspolaže sa fondom slika kakav nema nijedna bolnica u Srbiji, a verovatno ni mnogo šire.